U naselju Vlakovo nedaleko od Sarajeva nalazi se Škola za pse pod imenom „Top Dog“ gjde se vrši trening pasa i edukacija vlasnika u kojima je najčešće problem u pogledu držanja i obuke psa. O uspjehu njihovih pasa svjedoče brojna priznanja s natjecanja. Ekipa portala NEWS24.ba provela je jedan dan sa psima koji se uče novim vještinama .
Na oko 5.000 kvadratnh metara ograđenog prostora, u prirodnom okruženju vlasnici koji nemaju kontrolu nad svojim psima, ne smiju ga pustiti sa povodca i slično, dovode svoje ljubimce u ovaj centar kako bi nakon perioda obuke bili socijalizovani i spremni da po povratku u porodice gdje žive budu na usluzi svojim vlasnicima.
Na ovom mjestu se vrši obuka pasa svih rasa, a poseban akcenat stavljaju na spremanje pasa za izložbe i priprema pasa za suživot sa vlasnicima.
Svemu tome zaslužan je Bakir Hasković, osnivač Škole za pase „Top Dog“ Sarajevo.
Bakira smo pitali odakle tolika ljubav za pse te da nam se predstavi i ispriča kako je to sve počelo.
„Moje ime je Bakir Hasković, imam 23. godine rođen sam i živim u Sarajevu, student sam Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, po zanimanju farmaceut, a moja primarna profesija jesu psi i treninzi sa psima. Neki moj početak i prvi susreti sa psima bili su prije nekih 14 godina, uz mog oca koji je trener pasa u Graničnoj policiji BiH. Od samog početka javila se velika ljubav prema psima, od igranja i šetanja, a danas do rada sa njima ostali smo u stalnom kontaktu. Moj dan je ispunjen psima, pričom o psima i svim onim što je vezano sa njima“, priča Bakir i dodaje:
„Počeo sam raditi sa psima gdje god da sam se našao. Znate kako je zbog djece, ljudi se boje, i onda mi je pala ideja da napravim nešto i da imam komad zemlje gdje možemo na miru da radimo. Krenulo je malo po malo. Danas imam uređenu zemljišnu površinu isključivo za obuku i trening pasa i tu treniramo svaki dan”.
Ovog uvijek nasmijanog mladića pitali smo o zadnjim možemo reći fantastičnim rezultatima i sve više eksponiranosti u ovoj oblasti.
„Što se tiče vaše konstatacije da je moj rad u zadnje vrijeme postao sve više praćen, naveo bih činjenicu da sam tek prije možda godinu i po dana napravio svoju fb stranicu, do tada nisam ni pomišljao na to, jer posla je bilo i previše i bez toga. Preporuka zadovoljnog vlasnika je najbolji vid promocije, ali kako živimo u svijetu tehnologije bio sam “primoran” da se pojavim na društvenim mrežama. Kroz moje dvorište do sada je prošlo preko 300 pasa, različitih pasmina, uzrasta i naravno ponašanja. TopDog je moj projekat iza kojeg stojim sam uz povremenu pomoć mog oca i određenih prijatelja iz svijeta kinologije“ ističe naš sagovornik.
Kada pričamo o obuci psa potrebno je prvo istaći šta je to humanizacija pasa i je li to veliki problem društva u kome živimo te smo zamolili Haskovića da nam iz svog ugla da određena objašnjena u tom pogledu.
„Prvo, bitno je naglasiti šta znači humanizacija pasa. Prije svega to je pripisivanje osjećaja, stavova i pogleda na svijet tipičnih za ljudsko biće. To ne znači da je tretiranje pasa kao članova obitelji, pružajući im ljubav i brigu, negativna praksa. Pogreška se sastoji u ignoriranju urođenih potreba pasmine, okrećući se pružanju pažnje slične onoj koju bi imali s malim djetetom. Iako je normalno osjećati nježnost i ljubav prema svom psu, to vas ne može zaslijepiti da shvatite da su životinje različite od nas i da će vam, iako dijele mnoštvo karakteristika, prepoznavanje specifičnih za tu vrstu pomoći pružiti bolju kvalitetu života. Humaniziranom psu obično je dopušteno raditi bilo što u kući, jer nema ograničenja za to kad misli da to može “traumu ” ili znači da ga se ne voli. Rezultat su teško kontrolirane životinje, što kod kuće stvara mnoge sukobe. Pas mora da ima svoju hranu, svoje mjesto za odmor, način šetanja, izlaska iz stana, boravak u automobilu i mnogo drugih činioca moraju biti postavljeni prema potrebi psa, a ne prema našim željama. Posljedice humanizacije pasa su mnoge, a to su : stres, destruktivno ponašanje, problemi u socijalizaciji, prekomjerna težina, anksioznost“ govori nam Bakir.
U slučaju da se neko odluči za nabavku psa kao kućnog ljubimca ili bolje reći člana porodice, a nije siguran koju pasminu da odabere, šta bi mu vi kao iskusan poznavaoc predložili koju pasminu da odabere?
„Prije svega potrebno je pse nabavljati od registrovanih odgajivača određene pasmine, koji će vam izdati rodovnik Vašeg psa. Kod nas često se ljudi služe rečenicama, neću ga vodit na izložbu, neću ga pariti itd. Totalno je nebitno da li ćete sa psom ući u svijet kinologije, ili će to biti ljubimac potrebno je da znate zdrastveni bilten roditelja Vašeg psa, kako bi spriječili genetski predodređene bolesti, nedozvoljene inceste u eventualnom parenju i drugo. Sam odabir pasmine zavisi od načina života potencijalnog vlasnika, prostora kojim raspolaže, ali i njegovih karakternih osobina. Nepoželjno je da pas koji je namjenjen za čuvanje dvorišta se nađe u stanu, pas kojem je potreban stan zbog kratke dlake se nađe vani, i tome slično. Bitno je da se prije svega, vlasnik informiriše o pasmini, njihovim potrebama pa tek onda da se odluči na korak kupovine, udomljavanje psa. Naravno, treba da bude spreman finansijski da isprati psa od faze šteneta do starijeg psa, što se tiče veterinarske brige, hrane i aktivnosti“ ističe Bakir kao vrsni poznavalac pasa.
Kada nabavimo psa to nije kraj svim našim nastojanjima u smislu da imam ljubimca, želimo da pas bude socijalizovan, poslušan, možemo li mi to sami nekako da ih naučimo ili smo ipak u potrebi da u cilju pravilne obuke samog psa angažujemo instruktora za obuku?
„Vlasnici se često nalaze u dilemi da li da sami treniraju psa ili sa potraže stručnu pomoć. Iskusniji vlasnici će se vrlo dobro snaći u tome, dok osobe kojima je to prvi pas ipak svoje vještine unapređuju uz pomoć trenera. Rad na pogrešan način stvorit će samo neželjene reakcije psa, koje mogu doživotno ostaviti trag na psihu samog psa“ priča mladi Bakir.
Pretpostavljamo da odabir instruktora znači i odabir osobe koja će na najbolji način obučiti našeg pas i samim time ga pripremiti za život u prodici koja ga je odabrala kao svog člana, šta je potrebno da se zna u tom pravcu o samoj osobi koja vrši obuku, šta podrazumijeva trening pasa?
„Najbolje mjerilo iskustva i znanja jednog trenera, zasigurno su psi koji su prošli kroz treninge sa njim. Trener Vašeg psa je nešto slično učitelju Vašeg djeteta, ono što on radi sa njim Vi morate da nastavite poslije časova. Same metode kojima se trener koristi, neka budu od značaja pri odabiru istog. Ja volim da kažem, svaki grad je mali i u njemu se vrlo brzo selektuju dobri i uspješni treneri od onih koji su tu samo radi novca, trenutne potražnje vlasnika za trenerima, i na kraju krajeva nekih nepravilno odabranih razloga. Preporuka vlasnika je najbolja recenzija i neka se time vode svi oni koji traže trenera za svog psa. Sva živa bića uče, promatraju svoj okoliš i prilagođavaju ponašanje kako bi preživjeli. Učenje je promjena u ponašanju koja je rezultat iskustva pojedinca. Od kada psi i ljudi žive zajedno, uče jedni od drugih, i nastoje se ponašati kako bi zajedno djelovali skladno. Dakle, treniranje je učenje psa nekom određenom ponašanju, onakvom ponašanju koje je ljudima bitno ili svrsishodno. Na primjer, pas se uči da sjedne na naredbu i da ne vuče na povodcu. Zapravo, prvo ga učimo da prihvata nositi ogrlicu na sebi, a zatim ga učimo da pristojno hoda ulicom. Naravno, psi koji žive u ruralnim područjima i psi nikada ne nauče nositi ogrlicu, a „pristojno hodanje na ulici“ samo je nama ljudima jasan pojam. Dakle, treniramo pse da se prilagode našem ljudskom okruženju i potrebama“ navodi Hasković.
Dolaskom psa u novu sredinu znači i novi način života kako samog psa tako i onih koji ih drže kao kućne ljubimce, šta pas treba da zna u početku, odnosno šta treba da nauči i kroz koliko faza ili modula mora proći u samom proecesu obuke upitali smo Bakira.
„Od prvog dana kada pas dođe u kuću, počinje njegova socijalizacija i trening sa njim. Naravno, kao i za sve, postoje faze u samom treniranju psa. Prvobitno ga je potrebno naučiti da obavlja nuždu na određeno mjesto, da se privikne na hranu za pse u određenom vremenu, da ostaje sam u kući, dvorištu ili boksu, a zatim poslije dolaze stvari koje su vezane za šetanje, socijalizaciji i ostalo. Kao što sam već rekao, sve kreće od momenta kada pas uđe u vaš dom. Neki ozbiljniji rad sa psima je otprilike sa 10 mjeseci, naravno zavisno od vrste treninga i namjene samog psa, neki treninzi se počinju raditi tek sa 15 mjeseci. Stvari vezane za socijalizaciju, suživot sa vama u domu rade se vrlo rano, odnosno u momentu kada pas dođe u Vaš dom, pa postepeno u fazama“ govori Hasković.
Koje su najefikasnije metode koje se primjenjuju u procesu obuke pasa?
„Najefektivnija metoda je svakako metoda nagrađivanja poželjnog ponašanja sa stvarima koje pas voli. Kada pas dobro uradi, Vi ga nagradite, a sve dok pas radi pogrešno nagrada izostaje. Novija istraživanja pokazala su da se i uz riječ „bravo“ ili „dobar pas“ jednako uspješno može trenirati psa..“, navodi.
Na kraju nam recite šta je vaša poruka svim vlasnicima pasa kao i onima koji se odluče na taj korak, koje su njihove odgovornosti i obaveze, uzimajući u obzir da imamo priliku vidjeti da se mnogi nakon određenog vremena nastoje riješiti svog ljubimca jer su ušli u nešto što ne poznaju. Obzirom da pas nije igračka šta je sve potrebno da mu se pruži u jednoj sredini u kojoj živi, pitali smo Haskovića.
„Pas je zaista biće koje kada Vas zavoli, voli Vas do kraja života. Nije mu bitno ko ste, imate li novac, koje auto vozite, bitan mu je samo Vaš dodir, topla riječ, prisustvo. Imati psa je velika odgovornost. Svako od nas treba da bude spreman na period od 15 godina, svakodnevno da bude posvećen tom psu. Ne postoji, danas nemam vremena, sutra ću. Svaki dan psu mora biti ispunjen, od zdrastvene brige, hrane do aktivnosti. Kroz ovaj posao imao sam priliku upoznati različite ljude, i mnogo je onih koji su pse nabavili radi djece, radi trenutnog nekog trenda, nisu bili dovoljno upoznati sa pasminom psa, i kada su naišli na prvi problem, žele psa da poklone. Edukacija kako i sam naziv moje fb stranice glasi Trening pasa i edukacija vlasnika Top Dog, je prvi korak svakog potencijalnog vlasnika psa. Ne dozvolimo da zbog našeg trenutnog hira, jedno biće puno ljubavi završi na ulici gdje mu je život ugrožen“, na kraju nam govori Bakir.
Na odlasku mladom ali ambicioznom čovjeku poželjeli smo još puno uspjeha u daljem radu i njegovim nastojanjima da promijeni svijest kod vlasnika pasa o samom pristupu držanja psa kao najboljeg čovjekovog prijatelja.
