Home > Hronika > RIGI POPUT INIESTE! autor:Stanislav Petrović

RIGI POPUT INIESTE! autor:Stanislav Petrović

Da se izraziti talenti teže uklapaju u utvrđene norme ponašanja, u konkretnom slučaju mislim na nogometaše, poznato je. Pa čak i kada im se upućuju savjeti i preporuke za dobrobit njihove karijere. Netko se sa velikim talentom bukvalno rodi, dok većina uspjeh postiže velikim radom…Ovo razmišljanje me je navelo da se prisjetimo jednog izuzetnog talenta, a koji nažalost, nije ostvario svjetlu nogometnu karijeru. Radi se o Kozarić Rizahu, poznatijem kao Rigi. Mosničaninu, rođenom 1951. godine, koji je prošao “Bevandinu” školu mlađih selekcija “Slobode” i od koga se puno očekivalo.

A da je bio nesumnjivi talenat to nitko od onih koji su ga poznavali neće osporiti…Iz nekog davnog perioda ostala su mi sjećanja i priče kako je znao “sakriti” loptu od protivnika, a o proigravanju, te pregledu igre na terenu da i ne govorim. Iz tog vremena ima i jedna anegdota kako je “vozao” legendarnog Fahrudina Avdičevića, proturavši mu loptu kroz noge, da bi poslije toga bio “pokošen” od strane istog… Rigijeva ljubav prema Mosničkoj “raji”, pa i način života svojstven čovjeku nemirnog duha, osnovni su razlozi zbog kojih nije realizirana njegova nogometna karijera… Međutim, ljubav prema lopti nikada ga nije napuštala i cijeli se njegov život veže za nju, ali rekreativno. Poznato je koliko su Tuzlaci pratili nekadašnje Radničko sportske igre “Pod Banjom”, gdje je Rigi imao jednu od važnijih uloga. Bio je istrajan, i pravi borac, ali nadasve sa tehnikom koju je malo tko drugi posjedovao… Kontinuirano, skoro od izgradnje “Mejdana”, Rigi je u njemu prisutan, igrajući mali nogomet sa prijateljima. Vrlo često sam ih promatrao sa Galerije, i iako već u poodmaklim godinama igrao je izvrsno. Primanje lopte, istovremeno prateći tok igre i raspored igrača, pokazivao je nevjerovatnu inteligenciju… I u privatnom životu Rizah Kozarić je izuzetan čovjek, otac, i djed, posvećen svojoj porodici… Nekih destak posljednjih godina radi u Mešanovićevoj školi nogometa “Bambi”. I drago mi je, jer bila bi velika šteta da svoj nesporni talenat ne prenese na mlađe generacije… Vrlo često ga sretnem u gradu, uglavnom u prolazu, i srdačno se pozdravimo…

news24.ba

Ostavite komentar