Zadnja dešavanja u Osnovnoj školi „Prokosovići“ – područno odjeljenje Orahovica pokazuju nam da se ljepota dječijih igara u školama sve više gubi i često dolazi do međuvršnjačkog nasilja koje se ogleda u fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Najsvježiji primjer je nasilje drugara i drugarica iz razreda prema trinaestogodišnjoj djevojčici iz Orahovice E.M. koja je zadnja dva mjeseca svakodnevno trpila šikaniranje i fizičko nasilje svojih vršnjaka. Ovo je sada glavna tema u Tuzlanskom kantonu jer su nadležne institucije koje prate rad obrazovnih ustanova pokrenule mehanizme utvrđivanja istine, kao i pokretanje postupaka protiv odgovornih u pomenutoj školi zbog nepravovremenog poduzimanja sankcija prema počiniocima.
Ekipa News24.ba posjetila je porodicu učenice sedmog razreda koja je pokušala suicid. Naš prvi dojam prilikom dolaska u Orahovicu bio je da smo u jednoj pitomoj sredini, prelijepih krajolika i šarenila boja u prirodi, nasmijanih i gostoprimljivih ljudi. Da nismo znali zbog čega smo tu mogli smo pomisliti da smo u nekoj bajci koja će imati sretan završetak.
Na žalost ovo nije bajka niti je lijep završetak na vidiku, pa kakav god on bude nakon svih provjera koje se rade na terenu od nadležnih institucija, a ponajviše će se to odraziti na mlađu populaciju, ostat će im gorka uspomena na školske dane i završetak školske godine, zbog ovog nemilog događaja.
Kako bi naši čitaoci imali mogućnost da saznaju istinu ili nastojanje da se dođe do istine u narednim redovima iz našeg pera ćemo pokušati prenijeti sve detalje koji su se zbili zadnjih dana u Orahovici.
E.M. (13) učenica je sedmog razreda Osnove škole „Prokosovići“ – područno odjeljenje Orahovica. Po njenim tvrdnjama zadnja dva mjeseca svakodnevno od svojih vršnjaka trpi nasilje, kako psihičko tako i fizičko. Pošto se radi o maloljetnom licu izjavu smo tražili od majke, a i da ne bi uzrokovali kod djevojčice ponovni stres i moguće povlačenje u sebe.
Sandra Mujagić, majka trinaestogodišnje djevojčice rekla nam je da je njena kćerka 27.05.2023. godine pokušala da izvšiti samoubistvo vješanjem u porodičnoj kući.
Na naše pitanje može li nam detaljnije reći o svemu što se zbilo, majka počinje govoriti drhtavim glasom i suzama u očim: „Moja curica je htjela sebe ubiti. Razloge sam i ja saznala zadnjih dana jer je ona to u sebi krila, nije govorila ništa nama. Suprug i ja smo te subote izašli za svojim obavezama, drugo dvoje djece je bilo van kuće, a moja Emina je ostala sama u kući, rekla je da želi srediti kuću i da mi idemo bez nje. Otišli smo ne sumnjajući da će pokušati ubiti se. Moj suprug je došao kući prije nego što je planirao, nešto mu govorilo da mora požuriti kući, našao je naše dijete u sobi gdje je oko vrata napravila omču od kožnog kaiša i pokušavala ga vezati za luster kako bi sebi oduzela život. Hvala Allahu pa se suprug vratio ranije i spasio naše dijete. Onda smo saznali cijelu istinu, da je naše dijete u zadnja dva mjeseca maltretirano u školi od njenih vršnjaka. Znali su to razrednik i direktor, ali nisu ništa poduzimali. Čak je i njena učiteljica Aida Halilović koja je učila u nižim razredima, meni potvrdila da zna da je moja Emina trpila psihičku i fizičku torturu. Sada se vjerovatno pod pritiskom direktora povukla i ne želi to potvrditi, a ja imam prepiske sa njom sve sačuvane što mogu potvrditi pred bilo kojim sudom ili policijom. Nakon toga prijavili smo policiji u Lukavcu, još ne znamo šta su uradili jer nam niko ne javlja ništa. Bio je organizovan jedan sastanak gdje su pored nas pozvani i roditelji djece koja su vršila nasilje nad mojim djetetom, tu smo bili ismijani od tih roditelj, dirktor je to sve nezainteresovano vodio“ – govori nam majka gdje se primjeti nekakav strah koji se stvorio u njoj.
Nakon ovog iscrpnog monologa majke pitali smo kakvi su sada odnosi u razredu prema njenoj kćerki, ona nam odgovara: „Moja curica od nemilog događaja kada je pokušala da se ubije ne pohađa nastavu. Za svo ovo vrijeme niko iz škole nije ni pozvao da pita zašto ne dolazi u školu“.
Zbog istinitog izvještavanja željeli smo da čujemo i drugu stranu priče, menadžment škole. Pozvali smo telefonom kako bi dogovorili posjetu školi, predstavili se i tražili direktora škole Damira Turkića. Javila se ženska osoba koja je rekla da je sekretarica škole, nije htjela da nam kaže svoje ime i prezime, na naše pitanje da bi željeli pričati sa direktorom škole u vezi događaja oko međuvršnjačkog nasilja, od ove osobe dobili smo odgovor: „Direktor nije tu, negdje daje izjavu oko ovog događaja sa djevojčicom za koju pitate, ne znam je li policija ili tužilaštvo u pitanju. Ma napišite šta god hoćete, šta me briga“.
Nakon drskog i neprofesonalnog ponašanja sekretarice ili ko god da je bio, pozvali smo Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona, gdje smo u Inspektoratu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport dobili informacije da je od nadležnog ministarstva naređeno da se formira komisija koju će činiti prosvjetni inspektor, savjetnik iz Pedagoškog zavoda i jedna član iz Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, koji imaju zadatak da posjete školu i izvrše nadzor. Nakon te posjete komisija će napisati izvještaj koji će biti pokazatelj stvarnog stanja na terenu. Još su nam naveli da menadžment škole ima pravilnike po kojima je obavezan da postupa u ovakvim situacijama.
Ovdje želimo da pohvalimo susretljivost direktora Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona gospodina Selmina Karića i Glavnog kantonalnog inspektora za obrazovanje, nauku, kulturu i sport dr.sci. Vesime Čičkušić. Pružili su nam svaku informaciju koju su znali bez ustezanja, čak u razgovoru sa njima koji nije bio kratak pokazali su zaista zabrinutost zbog ovakvih ili sličnih događaja, prvenstveno su pokazali ljudski pristup ovome, pa onda profesionalni koji im ne može niko osporiti. Svaka čast ovoj instituciji i respekt prema zaposlenicima, ovakvih ljudi je potrebno više na svim nivoima i dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovo dvoje profesionalaca i njihov pristup konkretnom događaju daje sigurnost običnom čovjeku da će pravda uvijek biti zadovoljena.
Za kraj ovog teksta u očekivanju nalaza komisije i daljnjih radnji koje će se poduzimati u ovom slučaju, redovno ćemo izvještavati.
Nema potrebe da se bojite prijaviti bilo kakav vid nasilja, vaša prijava spriječava neželjene posljedice po ljude i imovinu. Otvorite oči i zaštitite našu djecu.
