Biti human i velikodušan, topao i osjećajan posebno su cijenjene vrline u današnje vrijeme.
Udruženja humanista „HI BABO“ iz Sarajeva ovih dana provodi akciju za socijalno ugrožene porodice, sa posebnim akcentom na djecu iz tih porodica pod nazivom „Tvoje je samo ono što daš“. Akcija se provodi u saradnji sa Srednjom poslovnom školom Ilidža i Osnovnom školom „Mehmed Handžić“ Ilidža.
Svaka od porodica kojoj će se kroz ovaj projekat pokušati pomoći je tužna priča za sebe, a tjera nas da se zapitamo šta je to što je čovjeku stvarno najvrijednije i najpotrebnije. Hrana, topao dom i zdrava porodica! Njima ne treba ništa više od toga, ali život nažalost nije svima jednako naklonjen.
Sve ovo bi bilo nemoguće bez osoba koje nose ovaj projekat. To su mlade osobe koje neumorno rade na prikupljanju što više pomoći kako bi usrećile svoje vršnjake.
Ovaj poletan i ambiciozan tim čine Kerima Strinić, Nađa Sitnić, Amila Grcić i njihova profesorica Fatima Ćoralić, koja je i koordinator volontera u Udruženju humanista „Hi BABO“.
Naša ekipa provela je jedan dan sa ovim timom mladih osoba i samo možemo reći riječi hvale za njihovu požrtvovanost i svakodnevna odricanja, a sve u cilju da na nečijem licu izmame osmijeh kroz pomoć koju im dostave.
Obaveza nam je da predstavimo ovaj tim jer se njihova uloga u ovom projektu ne smije nikako staviti u drugi plan.
Najmlađa Nađa Sitnić je učenica devetog razreda Osnovne škole „Mehmed Handžić“ Ilidža koja nam kroz osmijeh govori o sebi i svojim skolonostima: „ Ja sam sasvim obična djevojčica koja od malih nogu prati korake mojih roditelja koji su nesebični humanisti i pokušavam postati nekako njihova nova verzija. Volim da treniram, čitam i učim strane jezike. Od moje osme godine treniram ples, a sada se i profesionalno bavim latinoameričkim plesovima, državna sam viceprvakinja u plesu. Odrasla sam u porodici koja rado učestvuje u humanitarnim akcijama, tako se rodila i kod mene ljubav za tom vrstom aktivnosti“.
Naredni redovi ovog teksta dragi čitaoci posvećeni su dvijema učenicama Srednje poslovne škole Ilidža i to Kerimi Strinić i Amili Grcić, a koje su dio ovog humanitarnog tima.
Amila, sedamnaestogodišnja djevojka o sebi kaže: „Odgajana sam u porodici gdje se uvijek cijeni rad i trud i da se upornost uvijek isplati. To sam naučila i uvjerila se na primjeru svojih roditelja. Oni mi daju podršku kao i uvijek da se bavim stvarima koje volim i koje me ispunjavaju kao i u ovom projektu kojim pomažemo i nama i ljudima oko nas. Od malena moja ljubav je sport pa se od tada trudim da većinu svog slobodnog vremena usmjerim ka tome, koliko je to moguće. Pored toga moje interesovanje usmjereno je na učenje jezika, a posebno me zanima izučavanje psihologije. Ekipa kojoj sam se pridružila na ovom projektu od starta mi je davala do znanja da težimo ka pravoj stvari i da je vrijeme da pojedinci uzmu stvar u svoje ruke. Pored našeg cilja da pomognemo onima kojima je to potrebno također želimo i da dignemo svijest o zanemarenosti i zapostavljenosti socijalno nezbrinute djece, a ova ekipa će to u narednom periodu i te kako propagirati i širiti priču u sredini u kojoj živimo“.
Kada ove mlade osobe izgovore ovakve dubokoumne misli u naše pero sa pravom se zapitamo, da li neko sluša ovu mladost i njihove ideje i želje.
Zadnja volonterka na projektu, ali ne manje važna od prethodne dvije je Kerima Strinić. Ovu djevojku smo namjerno ostavili da se predstavi pri kraju ovog razgovora, a razlog je njena reakcija kada preuzima pakete koje donose roditelji i učenici. Kod naše ekipe ove tri mlade junakinje izazvale su po koju suzu, koje nismo mogli skriti, zbog toga smo bili prinuđeni na kratko prekinuti razgovor kako bi se svi smirili i nastavili dalji razgovor.
Kerima dolazi iz porodice Strinić, čiji je najmlađi peti član. Predivnim glasom poče pričati o sebi i svojim afinitetima: „Ono što sam od malena učena i što mogu da vidim na primjerima mojih roditelja jeste važna lekcija, a to je da u moru svakodnevne žurbe, podmirivanju naših potreba i želja ne smijemo zaboraviti one koji isto tako imaju svoje potrebe, ali nemaju mogućnosti da ih ispune. Naša je dužnost da im budemo ruka podrške. U skladu sa roditeljskim lekcijama učestvujem u akcijama ovog tipa, a ovaj put uz pomoć profesorice i koordinatorice ovog projekta Fatime Ćoralić dobila sam priliku da zajedno s vršnjacima i istomišljenicima budem dio dobra. Ovaj projekat smo započeli sa humanitarnom akcijom povodom dolazećih zimskih dana. U skorije vrijeme je u planu projekat proširiti na temu dizanja svijesti o djeci kojoj je potrebna neka vrsta podrške, razumijevanje okoline i potpora za međusobno pomaganje, prvenstveno između djece pa onda i odraslih. U meni se budi posebna volja da što više djece bude dio sadašnjih i budućih projekata. Činjenica da moji vršnjaci pa i mlađi nemaju mogućnosti ostvarivati snove jer nemaju osnovanu nadu usmjerava me na to da zajedničkim snagama možemo podstaći svako dijete da postigne šta želi i ostvari uspjeh kakav je njemu bitan“.
Za kraj našeg razgovora ostavili smo porefesoricu ove predivne djece, Fatimu Ćoralić. Želja nam je da predstavi projekat i planove za dalji rad udruženja, a Fatima nam kroz smiješak reče: „Svašta bih vam imala reći, ali najbolje ovu situaciju opisuju ova moja djeca koju vidite ispred sebe. Oni su moj ponos i nagrada za sve protekle godine našeg školskog druženja. Ali eto vjerovatno vaši čitaoci očekuju da kažem nešto više o sebi, udruženju i planovima za budućnost. Moja najveća ljubav je rad s djecom. Stoga sam i odabrala ovu profesiju. Vrlo sam osjetljiva na sve ono kroz šta djeca danas prolaze, a mnogo je toga. Posebnu empatiju imam za djecu iz socijalno nezbrinutih i nesređenih porodica, koja se pored svih teškoća susreću i sa onim s čim se ni jedno dijete ne bi trebalo susretati. Želim dio svog vremena, zajedno sa svojim učenicama odvojiti za pomoć onima kojima će to nešto značiti. Kao koordinator volontera u Udruženju humanista „HI BABO“ mogu vam reći da smo prilično zaposleni. Poslije ovog projekta planiramo radionice u osnovnim i srednjim školama u svrhu podizanja svijesti o svemu što prolaze djeca iz socijalno ugroženih porodica. Također, planiramo u dogledno vrijeme organizovati tutore za djecu koja imaju teškoće u učenju, a nisu u mogućnosti plaćati instrukcije i kurseve. Na kraju želim reći, mi i dalje nastavljamo istim putem humanosti, a vi otvorite oči, osvrnite se oko sebe, pomozite usamljenu staricu, bolesnog komšiju ili siromaha, vaše malo nekome će mnogo značiti i ne zaboravite „DOBRO SE DOBRIM VRAĆA“.
Zahvaljući roditeljima i učenicima partnerskih škola koje učestvuju u ovom projektu uspjelo se prikupiti dobar broj pakete pomoći za socijalno ugrožene porodice koje su zaista teškog materijalnog stanja.
Naša ekipa rastaje se sa ovim predivnim mladim heroinama, koje su spoznale patnju svojih vršnjaka.
Za kraj ovog teksta kao autori poručujemo, ljudi osvijestite se, osvrnite se oko sebe, ima gladnih, žednih, golih i bosih vaših komšija, ne dozvolite im da se pate pored nas koji imamo obezbijeđenu egzistenciju.
Svaki zalogaj koji uzmete u svoja usta, neka vam bude opomena da možda vaš komšija nema večeru na svom stolu.
