Doajen novinarstva(misli se na Vlastu Mijovića,op.admin)je u zadnjim danima svog života pisao apele “da je došlo do grla” i organizovana mu je bila humanitarna akcija za plaćanje liječenja. U svakoj iole uredjenoj državi doajen novinarstva bi imao novac, bez obzira na težinu bolesti, da se samostalno i u diskreciji liječi. Ali ne i u Bosni. Uz to Mijović je gotovo cijeli svoj radni vijek bio režimski novinar, znači imao je redovnu platu, uplaćivano mu je i penzijsko i zdrastveno, a i javno se hvalio da mu je dobar prijatelj Bakir Izetbegović, kojeg je zvao u svoje dijaloške emisije,ali je ipak završio na jedinstvenom broju za humanitarnu pomoć.
I nije jedini novinar koji je završio na takav način. Sada se postavlja pitanje, pa kakvo je to naše novinarstvo,zanimanje ili ti profesija? E pa vidite, u Bosni novinarstvo vam je običan kurac od profesije, gdje svako živ, ko zna napisat prosto-prosirenu rečenicu, sebe naziva novinarem, i gdje, bez obzira na činjenicu, ako se uspijete prodati vladajucoj koridi za redovnu platu, penziono i zdrastveno, vi opet završavate, u slučaju bolesti, na humanitarnom broju. Zato ako imate djecu, pod prijetnjom golemih batina i degeneka, spriječite i izbite im iz glave ideju, da postanu novinari u ovoj nesretnoj zemlji…
NEWS24/IZVOR FB MUHAMED KOVAČEVIĆ
